Tomislav Bralić - Zahvalni smo publici, jer upravo je ona ta koja nam je odredila put

 Kad pogledam na ovih četrdeset godina, prvo što osjetim je zahvalnost. Stvarno smo

zahvalni što ljudi i danas pjevaju naše pjesme i dolaze na koncerte pjevati s nama.

Klapa je kroz sve te godine dobila i puno priznanja — još na samom početku, na

Omiškom festivalu, osvojili smo debitantsku nagradu i drugu nagradu publike. A znate

kako to ide — kad na Omišu dobijete drugu nagradu publike, to vam znači da ste prvi,

jer domaći obično glasaju za domaće. Zato se volim našaliti da smo mi zapravo

pobijedili već ’85., odmah na početku. Tako da je već taj sami početak klape Intrade

označio jedan put i pravac.

Ja sam u klapu došao ’86., još kao maloljetan — morao sam roditelje pitati smijem li

uopće pjevati s njima. I evo, sve je nekako brzo prošlo. Ponosni smo na sve te godine,

na sve naše pjesme, na koncerte i, najviše, na ljude koje smo upoznali putem — dobre

ljude koji nas prate sve ovo vrijeme. Nitko od nas tada nije ni sanjao da će ovaj put

trajati toliko dugo i biti ovakav.

Ali izgleda da je to negdje bilo zapisano — u zvijezdama, u našim glasovima. Kad ljudi

pjevaju tvoje pjesme, to znači da te vole, a kad te vole, dolaze na tvoje koncerte. I tako

to već ide ozbiljno i profesionalno od negdje 2000. godine. Naime, a cappella smo

pjevali prvih petnaest pa krenuli u nešto drugačijem smjeru. Sve je to brzo prošlo — i

baš smo ponosni na svaku minutu tog puta.

Bilo je, naravno, kroz ovih četrdeset godina i uspona i padova, ali nikad nisam pomislio

da nećemo opstati. Nikad nismo bili opterećeni slavom niti smo se vodili time da

moramo biti “najveći” ili “najbolji”. Nama je oduvijek bilo najvažnije da se okupimo, da

zapjevamo i da tu našu pismu ne zaboravimo, nego da je prenosimo na mlađe

naraštaje.

Sve što se dogodilo s vremenom – to se dogodilo prirodno. Nismo imali cilj postati ono

što smo danas, jednostavno se sve razvijalo svojim putem. I kad se to dogodi, ne

možete više nazad, samo nastavite i pjevate dalje.

Nikad nismo gledali na uspjeh kao na neku ljestvicu po kojoj se penjemo gore-dolje.

Mislim da smo uvijek bili negdje u sredini, čvrsto na zemlji – i tako je i danas. Mi smo

jednostavno klapa koja voli pjevati, i koju ljudi vole slušati.

Zahvalni smo publici, jer upravo je ona ta koja nam je odredila put.

TOMISLAV BRALIĆ